Viđao sam šljam, bolesnike, ništarije i moralne nakaze. Nagledao sam se agresivaca i kriminalaca. Slušao sam lažove i muljatore kojima ništa nije sveto, one koji su u oči lagali a u decu se kleli. Video sam lažne suze i kajanje koje je teralo na povraćanje. Ipak, performanse koje SNS priređuje svakog petka u Srbobranu i drugim mestima kao odgovor na počast koju građani odaju poginulima na železničkoj stanici u Novom Sadu odvratnošću nadilazi sve. Znate, postoji stara vojvođanska reč koja opisuje ovakvo društvo. To je GADILUK.
Iz potpuno nejasnih razloga gadiluk je tu po naređenju stranačkih koordinatora koji nisu iz Srbobrana i stranačkih funkcionera koji jesu, samo ne pomaljaju nos iz svojih kancelarija osim kada "bez svedoka" pored desetorice svojih podređenih prebijaju svog komšiju. Grupa kukavica, nesposobnjakovića, begunaca od pravde, taloga sa dna kace, ucenjeni bivši i sadašnji kriminalci, dileri i pokoji malouman, ukratko ljudska splačina, zaleće se na građane koje obasipa najgorim uvredama, krevelji se, unosi im se u lice, zviždi, pljuje, okreće im zadnjice. Da, to radi taj gadiluk svojim sugrađanima i komšijama kojima je jedini greh što ćute 15 minuta na javnom mestu ! Koliko sutra te moralne nakaze treba da se mimoiđu sa istim tim ljudima. Da ne pričam da je jedan od gadiluk heroja, usred bela dana, pred decom koja idu iz škole, polnim organom mahao prema onima za koje mu je rečeno da treba da ih mrzi. Najgore od svega je što je zbog tog komadića svoga tela ( gadiluka) nedavno došao sa robije. Tužno je što je takva osoba dobila od SNS stranački angažman. Ne znam šta je cilj ovakvog besramnog ponašanja i priglupog skandiranja jer danas žuti lopovi i Đilasova bando može da viče neko ko je sasvim lišen mašte. Potpuno je jasno da ova bagra može da postoji samo u vremenima tenzija, drugačije bi bili tamo gde im je mesto. Na delu vidimo kako izgleda čopor koji je dobio priliku da nekažnjeno istresa lične decenijske frustracije - GADILUK.
Oni koji demonstriraju vernost partiji nisu svesni da spadaju u red onih koji su najmanje potrebni, za koje su njihovi nadređeni procenili da ne bi bilo nikakve štete da im se nešto, daleko bilo, dogodi - što apsolutno niko ne želi. Zato ih guraju u prve redove gde služe kao toalet papir. Oni koji histerično viču " lopovi" i zaleću se u sugrađane su delom mentalno zaostali, a drugim delom svesni da u životu ne bi uradili ništa da nema stranke koja ih je pozapošljavala. Na određeno, naravno da bi svoju vernost morali neprestalno da dokazuju besramništvom koje što je agresivnije biva nagrađeno bržim usponom u hijerarhiji. Ironija je što upravo petkom u 11.52 izlaze sa tih radnih mesta gde su plaćeni novcem sugrađana na koje urlaju. Plaća ih pride i stranka, jer posle herojskog čina ( gadiluka ) kad glasno psuju Đilasa a potiho majku, ne skrivajući se odlaze u stranačke prostorije, zajedno sa " slučajnim prolaznicima " kojima šaka građana na trgu širokom 50 metara navodno smeta da prođu. Kakav komičan igrokaz ! Ne skrivaju oni ni novac sa kojim izlaze kao nadnicom za svoj herojski čin. Hvale se njime po kafanama.
Koliko god da ste plaćeni dame i gospodo gadiluci malo je to za budućnost u kojoj će na ulici dogod ste živi ljudi pljuvati za vama. Ako se pitate da li će ih biti sramota da u lice pogledaju svoju decu - budite bez brige. Deca su ih se uglavnom odrekla ili su lišeni roditeljskog staranja.Od samih sebe ih nije sramota jer žive živote čuvara Aušvica koji su izjavljivali da im je čista savest jer su sve radili po naređenju. Sa sobom su raskrstili kad su pristali da se za novac cere žrtvama nesreće. Na takav gadiluk, psihijatri su složni, treba gledati kao na posledicu trauma. Neki od ovih koji nasrću na svoje sugrađane su u životu češće viđali socijalnog radnika nego učiteljicu.